Termoplastika se na tržištu može pojaviti u blokovima ili u prahu. Obje vrste termoplastike se prije same aplikacije moraju zagrijati na temperaturu od oko 180°C u za tu svrhu posebnim kotlovima kako bi se napravila kompaktna polutekuća masa. Već desetak minuta nakon polaganja na kolnik, ta se masa stvrdnjava, pa se preko oznaka može normalno voziti. Termoplastični materijali mogu se postavljati i na beton, ali tada uz primjenu primera.
Jedna od prednosti termoplastičnih materijala je i ta da je pri aplikaciji manje osjetljiva na vanjsku temperaturu i temperaturu kolnika u odnosu na boju i trake, što osigurava duži vremenski period u godini kada se mogu postavljati.
Oznake na kolniku izražene od ovog materijala karakterizira vrlo dobra uočljivost u svim vremenskim prilikama, kao i u noćnim i drugim uvjetima smanjene vidljivosti i to tijekom cijele godine što kod bojanih oznaka nije slučaj. To im omogućavaju retroreflektivni elementi koji su sadržani u materijalu bez obzira da li se radi o blokovima ili o prahu. Kao retroreflektivni elementi koriste se staklene perle vrlo malih izmjera. Da bi se povećala inicijalna retroreflektivnost termoplastičnih materijala, neposredno nakon postavljanja oznaka dodaju se još perle.
Za razliku od staklenih perli koje su potpuno okrugle i glatke, termoplastični materijali sadrže i elemente koji imaju grube i oštre bridove. Ti elementi imaju zadaću da povećaju hrapavost materijala, a samim time povećava se i koeficijent trenja što je u određenim situacijama vrlo bitno.
Jedna od bitnih značajki termoplastičnih materijala je da oni ne sadrže otapala, niti prilikom primjene ne zahtijevaju njihovu uporabu. To svojstvo ove materijale čini ekološki najpovoljnijima, te su naročito pogodni za primjenu kada cesta prolazi vodozaštitnim područjem.
